Briga o kunićima

by Redakcija
0 comment

Ako ste razmišljali o tome da nabavite kunića veoma je bitno da se dobro pripremite. Kunići su veoma pitome životinje i ako im se posveti dovoljno vremena i pažnje mogu se lako dresirati.

Kunići i djeca 


Kunići nisu dobar izbor za osobe koje su grube, nestrpljive ili pomalo nespretne i agresivne. Ako se ovi opisi uklapaju u karakter ili dobnu zrelost vaših mališana, možda kunić i nije najbolji izbor. Kunići su jako osjetljivi na ponašanje vlasnika koje ih na bilo koji način ugrožava, pa će odmah i iskazati svoje nezadovoljstvo ugrizom, grebanjem ili će u najmanju ruku jednostavno pobjeći i skrivati se. 

Prije dolaska bilo kojeg novog kućnog ljubimca, pa tako i kunića, djecu treba naučiti odgovornosti. Treba im ukazati na to da su odgovorni za drugi život te da prema životinjama treba biti nježan, pun ljubavi i razumijevanja za njegove životinjske potrebe. U svakom slučaju, kad su kunići u pitanju, svakako procijenite je li dijete dovoljno zrelo da brine o ljubimcu i tretira ga s pažnjom. Ipak, roditelji uvijek moraju nadzirati kako se dijete brine o ljubimcu. Kunića će najbolje prihvatiti oni mališani koji su već brinuli o životinjama kao što su hrčak, zamorac ili miš.
Prije kupovine malog kunića provjerite je li dijete alergično na njegovu dlaku.

 
Ponašanje kunića
Kunići najčešće bivaju ozlijeđeni kada djeci padnu iz ruku, kada ih djeca nehotice pogaze ili padnu na njih. Kunići svoju polnu zrelost dosežu već u 5. mjesecu starosti, kada započinje i njihovo pomalo destruktivno adolescentsko ponašanje: griženje, štrcanje mokraće, otpor prema čuvanju od strane vlasnika i sl.

Malena djeca ne razumiju promjene koje se događaju sa kunićem kako on doseže svoju zrelost i samo ga žele maziti, čuvati i nositi. No, slika i imidž koji da su zekoslavi idealni za maženje, zapravo i nije baš istinita.

Kunići su neovisna bića i kada postanu odrasli u svojim “zečjim” godinama, treba ih poštivati kao neovisna, pomalo divlja bića koja su u prirodi na zemlji. Što su stariji, manje će se dati nositi i čuvati.

Kunići su najaktivniji u ranu zoru i u sumrak kada trče i kada se igraju, dok spavati preferiraju tokom sunčanog dijela dana. Ukoliko ga djeca pokušaju smetati i buditi tokom dana kada im je san najviše potreban, vjerojatno će dobiti jedan neugodan ugriz.

Kunići trebaju dnevnu dozu vježbanja, baš kao i svaka druga životinja. Oni su lovci u prirodi, pa najviše uživaju kada imaju prilike skakutati i trčati po stanu, kući ili dvorištu. To znači, da će oni koji žive u stanu trebati osigurati malo više od dva, tri kvadratna metra da se istrče i nadivljaju.

Kunići traže pažnju i nježnost, ali kao i mačke, najviše kada to njima odgovara, a ne vlasnicima. U početku će kunić tražiti manje pažnje, jer će mu trebati neko vrijeme da zadobije vaše povjerenje, no kunić nikada neće biti raspoložen za pretjerano nošenje u rukama, gnječenje u krilu i slične postupke, pa malu djecu treba nadzirati kada miluju ili se igraju sa kunićem.

Kako brinuti o kuniću
Kunići trebaju stabilnu i sigurnu okolinu. Treba im malo prostora, pa im neće smetati život u stanu. Obično zahtijevaju svoj kavez, ali imaju i potrebu prošetati i trčkarati po stanu. Na dno kaveza treba im staviti debeli sloj novinskog papira ili slame.
Kunići tihi, pa nećete imati problema sa susjedima, a nemaju ni nikakav miris ukoliko im se kavez redovno čisti. Redovno znači 1-2 puta dnevno, a zavisno o veličini samog kaveza.
Kada im se posveti dovoljno vremena i strpljenja, kuniči mogu biti vrlo privrženi ljubimci i uvijek spremni na igru. Životni vijek im je 5 do 10 godina, a bez hrane i vode mogu samo 24 sata.
Po pitanju hrane, kunić obožava zeleno lisnato povrće i korijenje. Pogriješiti nećete ako mu ponudite lišće i korijen komorača, peršina i celera, lišće mrkve, endiviju, matovilac, crveni radić, rikolu, matičnjak, sjeme mlade pšenice. Za poslasticu će rado prihvatiti mrkvicu, jabuku (bez koštica), pa čak i bananu. Sva hrana može im se davati svježa ili sušena kod kuće.  


Kojim su bolestima skloni
Iako ne spadaju u grupu najosjetljivijih kućnih ljubimaca, kunići su osjetljivi na neke bolesti. Vlasnici trebaju svakodnevno malo provjeriti i potražiti eventualne simptome najčešćih bolesti, a to su:
– dlake koje blokiraju probavni sustav ( manje jede, želi samo slatkiše, stolica je čudna ili manja no obično),
– bakterijske infekcije (suzne oči, upaljene oči, mokri nosić koji curi, pretjerano kihanje, otežano disanje),
– mokraćni kamenci (deformacije, krvavi urin, bolno zavijanje)
Ova posljednja bolest je i najozbiljnija i zahtijeva hitnu operaciju.

Praksa je pokazala da kada kunić u potpunosti prestane jesti, da je za njegov život već kasno.

Postoji mnogo vrsta/rasa zečeva – patuljasti, orijaši, ovnoliki (sa spuštenim ušima), dugodlaki, kratkodlaki, i drugi. Dolaze u mnogobrojnim kombinacijama boja. Kao i sve druge životinje, zahtevaju određenu brigu i njegu. Životni vijek im je oko 10 godina. Mladi se ne bi trebali odvajati od majke prije nego navrše pet nedelja.

HIGIJENA
Kunići su vrlo čiste životinje, čistije od mačaka. Nemaju nikakav miris. Kupanje se ne preporučuje. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog krzna. Linjaju se svaka tri mjeseca, s tim da je svako drugo linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vreijme, kako ne bi progatuli previše svojih dlaka koje njihov probavni sistem, za razliku od mačaka, ne može svariti. 

Kunićima je urođeno da potrebe za nuždom obavljaju na jednom mjestu. Obično izaberu uglove gdje će vršiti nuždu i prilično ih je jednostavno “dresirati”. Svaki put kad vidite da hoće da obavi nuždu van posudice, lupite dlanovima i recite glasno ne. Veoma lako će naučiti koje mjesto je predviđeno za vršenje nužde, a koje za spavanje. Kao postelja najbolje će poslužiti slama. Osim slame može se koristiti i piljevina.

Nos treba biti suv, a oči zdrave i bistre. Učestalo kijanje znak je prehlade ili respiratornih problema. Nemojte ih držati na promaji, niti izlagati ekstremnim vremenskim prilikama. Ako su im kuglice izmeta tvrde, ili ima proliv, a pogotovo ako nema stolicu, to je znak da je i odmah ga voditi kod veterinara. Potrebno je s vremena na vrijeme da im se sijeku nokti, ali pritom voditi računa da im se ne isjeku žilice koje se jasno vide na noktima.

Mora im se davati grančica da grizu kako bi oni tupili zube pošto ako im previse porastu mogu imati velike posljedice pošto neće moći da jedu.

Kunići su aktivni, radoznali, vole da se igraju. Oni su veoma druželjubivi i uživaju u druženju sa drugim kunićima, ali i sa čovjekom. Traže dosta pažnje i prostora, zato kad god imate vremena, posvetite im pažnju i igrajte se sa njima.

Kunići ne ispoljavaju pretjerano emocije. Oni vole da su u blizini vlasnika i ponekad kruže oko njegovih nogu i maze se, da bi privukli njegovu pažnju. Ne vole da se nose okolo, ali vremenom mogu da nauče to da tolerišu. Razmjena nježnosti se najčešće svodi na prihvatanje milovanja. Ali, sa njima uvijek treba postupati nježno i sa ljubavlju.
Stručnjaci podsećaju da, osim pasa i mačaka, veoma odano i dobro društvo u domu može da bude i kunić. Oni su prilično privrženi svojim vlasnicima. Samo prisustvo kunića reguliše puls, smanjuje napetost i “smiruje živce” vlasnika.
Sve više ljudi ih kupuje, a nisu svijesni koliko zapravo moraju imati vremena, strpljenja i pažnje za ova mala slatka stvorenja. Iako slatki ukoliko ih zanemarite mogu vam samo nevolje donijeti.

Moraju imati kavez koji je dovoljno prostran da mogu da se rašire i skakutaju jer ne mogu biti mirni ni sekund. U kavezu uvijek moraju da imaju sviježu vodu i sijeno. Preko dana bilo bi poželjno da budu što više pušteni. Uveče da vam ne bi skakali po glavi stavite ga u kavez ali ga obavezno vežite nekom gumicom, jer umiju da budu jako dosadni i drmanjem vratanca mogu da ih otvore i u toku noći pobjegnu i zagube se negdje u stanu ispod , kreveta, stola, gde god mogu da se zavuku.

Obavezna hrana je sijeno. Sijeno im se daje od malih nogu, a tek kad napune 6 mjeseci možete im polako davati sve po malo. Sijeno im čisti organizam i imaju bolju probavu. Voda sviježa uvijek.

Granulice im možete davati jednu šačicu dva puta dnevno.

Vole jako da grickaju to ali ne pretjerivati sa tim. Od voća najviše vole grožđe, jabuku, šljivu , narandze (uključujući koru), breskve, ananas, borovnice, naravno dobro oprano, obrisano i bez koščica. Zeleno povrće, peršun, djetelinu, bosiljak, listove brokule, cvetove i listove maslačaka, šargarepu vole. Imaju jako slabe stomačiće tako da kad god im prvi put dajete neku voćku ili povrćku dajte im malo da vidite da li im se uopšte sviđa i kako reaguje njihov stomak na to.

Ukoliko imaju mekanu stolicu dajte im malo banane, a ukoliko je tvrda baš onda im sipajte malo soka mlakog soka od ananasa jer ga prosto obožavaju.

Ne vole da se gnjave i vuku za uši. Vole da su nonstop slobodni, da skaču, igraju se, sakrivaju i zavlače na razna moguća i nemoguća mijesta. Kupite im drvene igračke u šopovima jer pored toga što se igraju sa njima oni glođu i turpijaju zube koji im kao i nokti nonstop rastu.Najviše vole da se igraju sa rolnicama toalet papira, starim tepihom, gajtanima, metlama, kutijama. Sklanjajte ih od struje tj gajtana i žica jer vrlo lako mogu da ih poglođu kao i od knjiga.Kada ih kupujete najbolje bi bilo da ih uzimate u paru jedno muško i žensko (muško i muško nikako jer će se tući stalno).

Tako im nikada neće biti dosadno i nikada neće biti tužni. Mogu biti jako agresivni kada su sami, ujedati vas ili grebati noktićima. Ukoliko ne želite da ih parite možete ih kastrirati/sterilizirati kod veterinara.

Nos treba biti suv, a oči zdrave i bistre.Što se higijene tiče, ne smrde i kupanje se ne preporučuje. Sami se kao i mačke oblizuju, čiste krzno, oči i uši.

Ako želite da vam mirišu možete kremom namazati ruke, čekati da se osuše dobro i pomaziti ih ali neće im se svidjeti jer će odmah pokušati da skinu taj miris sa sebe.

 Postoji 54 vrste zečeva i kunića, ali su razne rase patuljastih i malih kunića najpopularniji kućni ljubimci (mali šarac, separator, mali ovnoliki, mala činčila, deilenaar, marburger feh, saski zlatni, ren kunić…).

Dolaze u mnogobrojnim kombinacijama boja.

Životni vijek im je oko 10 godina.

(myanimalsferret)

Leave a Comment